Press,
Ukratko

Često se po forumima i društvenim mrežama čuje kako je prednost imati servere u hrvatskom datacentru. No, da li je doista tako? Istina će vas možda začuditi, ali u Hrvatskoj ne postoji datacentar. U Hrvatskoj postoje serverske sobe koje se smjelo nazivaju “datacentrima”, a ne zadovoljavaju niti osnovne standarde koje jedan datacentar mora zadovoljavati.

Da li biste kupili automobil bez garancije, TV prijemnik, osobno računalo ili nešto drugo? Takvo nešto vam sigurno ne bi palo na pamet. Slične garancije postoje i kod pružatelja telekomunikacijskih i internetskih usluga – a zovemo ih Service Level Agreement (SLA ) tj. Ugovor o razini pružanja usluga).

Primili ste e-mail u kojoj vas vaša banka obavještava da joj zbog promjene načina poslovanja treba PIN ili broj vaše kreditne kartice. Ne sluteći ništa klikate na link unutar maila koji vas vodi do web stranice koja izgleda isto kao i web stranica vaše banke. Na navedenoj stranici ostavljate podatke koje od vas traži vaša banka.

Radite li redovito backup (sigurnosnu pohranu) vaših osobnih podataka na računalu? Backup se često zanemaruje, trošak je i gnjavaža koju volimo izbjegavati. Međutim, sve je dobro dok se ne dogodi katastrofa i dok ne izgubite sve vama važne podatke na disku, bilo zbog virusa, kvara na diskovnom sustavu ili slučajnim brisanjem. E tada je backup podataka nešto što ćete cijeniti i što će vam spasiti glavu.

Unatoč svim znanjima, vještinama i naporima bilo koje web hosting tvrtke, sigurnost web servera uvijek je na neki način ugrožena. Razlog tome leži u činjenici da je sigurnost zajednički posao u kojem sudjeluju vlasnik korisničkog računa, web hosting tvrtka koja omogućuje prostor na serveru kao i datacentar u kojem se serveri nalaze.

Osim  dugačke lozinke s brojkama, slovima i posebnim znakovima bitno je da i korisničko ime ima svoju kompleksnost. Najčešće kada instaliramo neku web aplikaciju poput Joomle ili Wordpressa po defaultu je kreirano i korisničko ime “admin” ili “administrator”. Netko zlonamjeran to će pokušati iskoristiti. Jedino što treba pogoditi je vaša lozinka i eto problema. Zašto mu malo ne bismo otežali posao?

Iako je u blogerskim krugovima Wordpress daleko najpoznatiji i najkorišteniji CMS (content management system tj. sustav za upravljanje sadržajem), mogla bi nas iznenaditi činjenica da na razini  Europe Joomla i dalje vodi glavnu riječ kada se radi o open source CMS platformama. Prema Google Trendsu, u gotovo svim europskim državama osim Engleske još uvijek dominira Joomla ispred Wordpressa.

U ovom tutorijalu ću vam pokazati kako dodati S/MIME certifikat u vaš e-mail klijent. No, prvo pojasnimo neke izraze kako bismo vidjeli o čemu se tu zapravo radi. Što je S/MIME i kakve veze on ima s digitalnim potpisom? Naime, S/MIME je sastavljen od skupa protokola na temelju X.509 digitalnih certifikata koji jednostavno dopušta da pošaljete digitalno potpisane, šifrirane ili digitalno potpisane + šifrirane poruke drugima.

Niste li sigurni kako koristiti sve dostupne funkcije ili mogućnosti, potražite pomoć stručnjaka da vas ‘uvedu’ u taj posao. Lako ćete onda nastaviti sami. Moja je preporuka da provjerite imaju li stručnjaci koje želite angažirati neke certifikate. Pogotovo tu mislim na Google certifikate.

Statistike za prošlu godinu govore da je udio neželjene elektroničke pošte (SPAM poruka) u odnosu na cjelokupni promet elektroničke pošte čak 81%, što predstavlja problem globalnih razmjera. SPAM poruke u pojedinim slučajevima mogu izazvati vrlo velike poteškoće, od utjecaja na produktivnost pa do značajnijih materijalnih šteta.

FTP klijenti (File Transfer Protocol) su programi napravljeni kako bi omogućili i olakšali korisniku razmjenu datoteka između lokalnog i udaljenog računala. Za spajanje na udaljeno računalo, primjerice na web server na kojem se nalaze vaše web stranice, potrebni su korisnički podaci koje ste dobili od vaše hosting tvrtke.

Većina prosječnih korisnika uređaja poput računala, notebooka, tableta, pametnih mobilnih uređaja (engl. smartphone) itd. ne razmišlja niti ima potrebe razmišljati o svim mogućim parametrima koje proizvođači i njihovi inženjeri moraju objediniti i implementirati kako bi ti uređaji bili jednostavni, funkcionalni i kako bi služili svojoj namjeni i korisniku, a ne korisnik njima.