DNS

Domain Name System

DNS, odnosno Sustav Imena Domena (Domain Name System), je sustav koji omogućuje dodjeljivanje imena domena IP adresama. Zahvaljujući tome, umjesto da zapamte složene nizove brojeva koji čine IP adresu određene stranice, korisnici mogu unositi lako zapamtljiva imena domena. Sustav Imena Domena razvijen je tijekom 80-ih godina 20. stoljeća, kao rješenje problema brzo rastućeg broja internet adresa, što je otežavalo njihovo zapamćivanje i upravljanje. Zamijenio je raniju metodu koja se sastojala od centralne izmjene i distribucije datoteke nazvane HOSTS.TXT, koja je sadržavala sve tada poznate internet adrese.

Kako funkcionira sustav DNS?

1. Korisnik unese određenu adresu u internetski preglednik.
2. Sustav preuzima takav upit i šalje ga poznatom DNS poslužitelju kako bi dobio IP adresu za tu određenu domenu.
3. DNS poslužitelj šalje IP adresu u odgovoru.
4. Računalo uspostavlja vezu, a korisnik vidi ciljanu stranicu.

DNS je ključni element u funkcioniranju interneta jer omogućava lakši pristup web stranicama i online uslugama. Bez njega, korisnici interneta morali bi zapamtiti numeričke IP adrese svih stranica koje žele posjetiti, što nije praktično.

Osim toga, DNS omogućava lakšu promjenu adresa web poslužitelja bez utjecaja na korisnike. Zbog toga vlasnici stranica mogu premjestiti svoje servise na drugi poslužitelj, dok korisnici i dalje mogu koristiti isto, poznato im ime domene.

Postoji nekoliko vrsta DNS zapisa, svaki od njih ima drugačiju funkciju:

  • A (Address) zapis: Mapira ime domene na adresu IPv4.
  • AAAA zapis: Mapira ime domene na adresu IPv6.
  • CNAME (Canonical Name) zapis: Preusmjerava jedno ime domene na drugo.
  • MX (Mail Exchange) zapis: Označava poslužitelje elektroničke pošte za određenu domenu.
  • TXT zapis: Sadržava tekstualne informacije vezane za domenu.

Više o tome kako funkcionira sustav DNS pisali smo u članku ispod.